kasnoantička umjetnost – razdoblje u umjetničkoj proizvodnji koje započinje krizom Rimskoga carstva i početkom rastvaranja antičke umjetnosti u 3. st. Kasnoantička umjetnost nije novo stilsko razdoblje nego opadanje antičkih formalnih elemenata. U Hrvatskoj ogledni primjer kasnoantičke rezidencijalne arhitekture je Diokleciajnova palača u Splitu.
ranokršćanska ili starokršćanska umjetnost – razdoblje u umjetničkoj proizvodnji od priznavanja kršćanstva do 6. st. U njoj se reduciranim antičkim formalnim elementima izražava kršćanski svjetonazor. U tom smislu likovnost se stavlja u službu programa, a formalni procesi vode od plastičnosti i naturalizma rimske umjetnosti do simbola ili znaka u kasnijoj, ranokršćanskoj umjetnosti. U arhitekturi se preuzima rimsko bazilikalno rješenje kao prostorno adekvatno (rimske bazilike), no postoje i centralni tipovi (krstionice i mauzoleji). Transformacija rimskoga grada u razdoblju ranog kršćanstva je Salona.
rimska umjetnost – umjetnost antičkog Rima i rimskih provincija. Razdoblja su helenističko od 330. – 88. pr. Kr., ekspanzija carstva od 1. st. pr. Kr. – 3. st. i propadanje carstva ili kasna antika od 3. st. Kozmopolitski karakter i tolerancija prema razlikama obilježavaju umjetničku proizvodnju izraslu iz etruščanske umjetnosti i grčkoga helenizma. Njezina su najveća postignuća u urbanizmu, nove funkcije u arhitekturi (bazilike, terme, amfiteatri, akvedukti, vladarske palače); primjena novih konstruktivnih rješenja s velikim unutarnjim prostorima (luk, svod, kupola).
bizantska umjetnost – umjetnička proizvodnja s područja Istočnog Rimskoga Carstva (Bizanta). Započinje raspadom Rimskoga carstva 395. i traje do pada Carigrada 1453. U arhitekturi suprotnost longitudinalnog i centralnog tipa rješava se sintezom u kvadrat s upisanim križem i pet kupola ili u grčki križ presvođen s pet kupola. Kupole su na pandantivima.
helenizam – razdoblje antičke umjetnosti od 4. do 1. st. pr. Kr., (od Aleksandra Makedonskog do cara Augusta), u kojem grčka umjetnost poprima univerzalni značaj. Prema Hipodamovim planovima gradovi dobivaju ortogonalni raspored ulica. U arhitekturi raste važnost unutarnjega prostora, a plastički se elementi znatno razrađuju (korintski red).
merovinška umjetnost – predromanička umjetnost Francuske od 5. do 7. st. s obilježjima reduciranja antičkog umjetničkog izraza i plošne obrade površina u arhitekturi.
predromanička umjetnost – umjetnost prije romanike; likovni izraz u kojem se isprepliće antička tradicija s jedne strane i pretpovijesna, prvotna komponenta s druge strane. Oznake su opadanje kvalitete antičke gradnje, plošnost i višebojnost u arhitekturi. Predromanička umjetnost traje približno od 5. do 10. st. kada se javljaju novi, romanički elementi.
langobardska umjetnost – umjetnost sjeverne i srednje Italije u razdoblju od 6. do 8. st., za vrijeme vladavine Langobarda. U arhitekturi nastavljaju se kasnoantička rješenja (Teodorikov mauzolej u Raveni).
islamska kultura – kultura i umjetnost različitih područja i naroda Sredozemlja, Bliskog istoka iSjeverne Afrike. Politička razdoblja prema kojima dijelimo umjetničku proizvodnju jesu: doba jedinstvene islamske države od polovine 7. do kraja 9. st., doba podjele Carstva od 10. do 12. st., razdoblje nasljednika triju kalifata od 13. do 15. st. i novi vijek – vladavina Safavida u Iranu, Mogula u Indiji i Osmanlija u Sredozemlju. Islamska umjetnost kreće od sasanidsko-perzijske, koptske, kasnoantičke i bizantske umjetnosti ali izrasta u originalni stil.
etruščanska umjetnost – likovni izraz Etruščana na području Toskane, Umbrije i Lacija od 7. do 2. st. pr. Kr., nastao pod istočnim utjecajem (fenički, maloazijski i grčki). Rimljani su od Etruščana naslijedili načela ortogonalnog urbanističkog planiranja, strukturu hrama, konstrukciju luka i svoda te tehniku obrade bronce.
karolinška umjetnost – traje od pol. 8. do poč. 10. st. u Zapadnoj Europi. Značajna je kao prvi cjeloviti likovni izraz poslije antike koji je ponovo oživio antički plastički osjećaj, njegovanje pismenosti i antičkih kulturnih navika. Reduciran na dvor i samostan ovaj pokret formira srednjovjekovni urbanizam. U arhitekturi se najviše javlja bazilikalni tlocrt, ali i crkve kružnog i križnog tlocrta. Novost su golemi samostani sa zgradama okupljenima oko dvorišta, zatim svećenički kompleksi oko crkava, koji će utjecati na urbanizam srednjovjekovnoga grada. Crkve se grade s predvorjem na zapadnoj strani i vladarskom ili opatičkom galerijom iznad predvorja, gdje se podiže kor te se ispod kora ukopava kripta, dodaje se deambulatorij u apsidi i tornjevi uz zapadnu fasadu - naglašeni „westwerk“.
otonska umjetnost – nastavak karolinške umjetnosti za vrijeme Otonske dinastije u 10. st. i početkom 11. st. Umjetnička su djela stilski na prijelazu iz predomanike u ranu romaniku. U arhitekturi nastaju nova tlocrtna rješenja: bazilika dobiva dva kora i dva transepta.
romanika (lat., tal. Roma, Rim) –prvo stilsko razdoblje u Europi od 10. do 12. st., čiji je duh vremena izražen u izgradnji katedrala. Okolnosti koje pogoduju širenju stila jesu demografske promjene: porast stanovništva i stvaranje grado¬va nakon prestanka provala, djelatnosti i reforme monaških redova i hodočasnički pohodi. Iako je romanika univerzalni europski stil, razlikujemo mnogobrojne regionalne „škole“. Romanički su gradovi mali ali utvrđeni, a kule (donjoni) mjesta su za obranu i stanovanje. Tlocrti bazilika u obliku latinskoga križa imaju naglašeni istočni dio s vijencem apsidiola, deambulatorijem i transeptom. Koriste se konstruktivna rješenja rimske arhitekture. Kretanje je ritmizirano raščlambom i usmjereno oltaru kao vizualnom i funkcionalnom središtu. Struktura bazilike očituje se u adiciji – nadodavanju geometrijskih tijela na istočnoj i zapadnoj strani, zatim u stupnjevanju visina od vrha tornja do apsidiola, ritmiziranom kao i kretanje. Bogato plastično oblikovanje zida naglašava čvrstoću i ritam strukture.
mezolitik (grč. mesos, srednje; lithos, kamen) – prijelazno razdoblje iz paleolita u neolit, približno od 10000.– 5000. g. pr. Kr. U zapadnoj Europi bogata su nalazišta grobnica s megalitskim hodnicima pod tumulima, u istočnoj Europi nalazišta grobnica s keramičkim posudama; najrazvijenije je mezolitsko naselje Lepenski vir u Srbiji poznato i po monumentalnoj kamenoj plastici.
antička umjetnost istočnog sredozemlja; u kasnijim razdobljima obnavljana i interpretirana (renesansa, klasicizam). Uobičajeno se dijeli na protogeometrijski stil (11.. i 10. st. pr. Kr.), geometrijski stil (9. – 7. st. pr. Kr.), arhaiku (650. – 480. g. pr. Kr.), strogi stil (480. – 450. g. pr. Kr.), klasiku (450. – 330. g. pr. Kr.) i helenizam (330. – 30. g. pr. Kr.). Grčka arhitektura označena je ljudskom mjerom, skladom razmjera, entazisom, ravnotežom mase i prostora te jedinstva arhitekture i skulpture. Tehnika građenja je precizna, pravilni kameni blokovi povezuju se metalnim spojnicama u jezgri. Konstrukcija je određena arhitravnim sustavom, a razmjeru modulom. U arhitektonskoj raščlambi razlikujemo tri reda: dorski, jonski i korintski red. Dva su tipa gradnje, centralni (tolos) i češći uzdužni.
gotika (tal. goto, barbar) – stilsko razdoblje europske srednjovjekovne umjetnosti. Javlja se u Francuskoj sredinom 12. st., u ostalim europskim zemljama u 13. st. i traje u Italiji do pojave renesanse (15. st.), a u ostalim europskim zemljama sve do pojave baroka (17. st.). Katedrale izražavaju duh vremena i moć grada. U arhitekturi su opće oznake gotičkog oblikovanja: dinamičnost, vertikalnost, otvorenost, sintetičnost, oštri oblici i brzi ritam izmjene elemenata.
internacionalna gotika – razdoblje kasne gotike 14. i 15. st., tzv. Dvorski kićeni stil. U slikarstvu označen je elegantnim, izduženim i bestjelesnim likovima naglašenih linija i živih boja uz dodatak pozlate.
renesansa (franc. rennaisance, preporod) – stil u umjetnosti 15. i 16. st., nastao u Italiji odakle se proširio Europom. Dijelimo je na ranu renesansu – quattrocento (15. st.) i visoku ili klasičnu renesansu – cinquecento (16. st.). Duh vremena odnosi se na preporod antike, racionalizam i svođenje na čovjekovu mjeru. Umjetniku stvaratelju uzor je priroda, a djelo je njezin odraz (zrcalo kao simbol odraza), oblikovano prema apstraktnim pravilima ljepote (geometrija – linearna perspektiva) i prosuđivano racionalnim mjerilima ljepote (zlatni rez i proporcije). Antika postaje uzorom, a umjetnici žele obnoviti antički duh i nadmašiti grčku i rimsku arhitekturu (Vitruvije). U renesansi umjetnik kao pojedinac istupa iz bezimenoga mnoštva i zbog toga dobiva ulogu vladara duha. Individualizam u stvaralaštvu potiče mecena koji naručuje djelo, a vladari postaju kolekcionari. Ljepota je cijenjena, konzumacija je namijenjena prosvijećenoj eliti, a djelo postaje samo sebi svrhom. U ranoj renesansi urbanizam je određen idealnim zvjezdastim planom, dok je arhitektura određena ravnotežom mase i prostora.
stil 16. st., razvija se kao rezultat složenih okolnosti vremena i istodobnih promjena na duhovnome planu, umjetnici eksperimentiraju i subjektivni su u odabiru estetskih kriterija. U arhitekturi osobni izraz dominira nad logikom konstrukcije; obilježja su atektoničnost i asimetričnost, variranje omjera i dimenzija, efekt labilnosti masa i gubitak središta. U arhitektonskoj raščlambi postoji s jedne strane preopterećenost dekoracijom, a s druge suzdržani subjektivni klasični pristup.
barok (port. barroco, nepravilni biser) – naziv za umjetnost 17. i 18. st. u Europi. Barok je pretposljednji univerzalni stil europske umjetnosti. Crkveni arhitektonski prostor velik je i osvijetljen, središnje usmjeren, pokrenut i naglašen kupolom. Centralizacija prostora ogleda se u pretvorbi bočnih brodova u kapele. U cjelini suprotstavljaju se izvijene, pokrenute, kontrastne forme konveksa i konkava koje su uvijek simetrično komponirane. Pročelje naglašava centralnu os, unutrašnjost potencira visinu i težnju prema beskonačnosti u iluzionističkom otvaranju zida. U interijeru dominira skulpturalni stucco dekor objedinjen u cjelinu umjetničke i zanatske proizvodnje –Gesamtkunstwerk. U profanoj arhitekturi tlocrti su razvedeni, a naglašeno je središte – stubište, oko kojeg se nižu ostali prostori.
klasicizam (lat. classicus, uzoran) – umjetnost razdoblja kraja 18. i poč. 19. st., označena formalnim jezikom grčke i rimske umjetnosti. U arhitekturi se koriste grčki redovi stupova, arhitravna rješenja i timpani.
rokoko (franc. rocaille, školjka) – umjetnički stil Europe 18. st. koji se nastavlja na barok (1730. – 1780.). Naziv dolazi od riječi rocaille (školjka) koji je tipični deko¬rativni motiv vremena. U odnosu na barokna likovna rješenja dimenzije su u rokokou smanjene, prostor postaje intimniji, dekor je usitnjeniji, a boje postaju svjetlije.
empire (franc. carstvo) – klasicistički stil prve trećine 19. st. (Napoleonovo doba), a odnosi na likovnu opremu cjelokupnog ambijenta
romantizam – pravac koji se javlja oko 1830. godine i predstavlja reakciju na klasicizam. Nositelji romantizma pripadnici su građanstva koji se suprotstavljaju ostacima feudalizma. U arhitekturi romantizam se okreće srednjemu vijeku (gotici) i dalekim krajevima (Orijentu, islamu, Indiji)
historicizam (historizam) – smjer u likovnoj umjetnosti koji se povodi za umjetničkim oblicima minulih stilova, napose u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Historicistički se stilovi označuju predmetkom „neo“ - neoromanika, neogotika, neorenesansa, neobarok i neorokoko. Nastaje romantičarskim buđenjem zanimanja za prošlost i brigom za očuvanje spomenika kulture.
secesija (lat. secessio, odvajanje) – dominantni stil u Europi od 1895. do 1905. (franc. Art Nouveau, njem. Jugendstil, engl. Modern Style, tal. Style Liberty, austr. Wiener Sezession, češ. Secesija). Stil se prepoznaje stvaranjem novih oblika neovisnih o tradiciji, novim prostornim rješenjima i mate-rijalima (metaIna konstrukcija).
ekspresionizam (franc. expression, izraz) – moderni umjetnički pravac s početka 20. st., nastao u Njemačkoj. Nove vrste materijala u arhitekturi omogućuju slobodnije forme jedinstvenog volumena i prostora, povezanost vanjštine i unutrašnjosti te izražajna organička rješenja pročelja, čime utječu na arhitekta Franka Lloyda Wrighta.
de stijl – umjetnički pokret, nastao tijekom dvadesetih godina 20. st., koji teži sintezi svih likovnih umjetnosti isključivanjem figurativnosti i ostvarivanjem plastičkih i slikarskih efekata odnosima geometrijskih oblika i osnovnih boja.
funkcionalizam – pravac u modernoj arhitekturi čije je polazište funkcija, uporabna vrijednost ili korisnost. Pojam je stvoren u odnosu na arhitekturu Le Corbusiera, a odnosi se na građevinu stereometrijskog oblika u kojoj je ostvarena sinteza funkcije, konstrukcije i forme u povezivanju unutarnjeg i vanjskog prostora. Le Corbusier u časopisu „Esprit Nouveau“ određuje kuću kao stroj za stanovanje čiji je sustav gradnje poput domina i čije su standardizirane stambene jedinice predviđene za masovnu proizvodnju. Funkcionalizam izrasta iz Čikaške arhitektonske škole te se izjednačava se s Internacionalnim stilom u arhitekturi čistih geometrijskih oblika, u kojoj su prostori definirani pregradama tako da je moguć slobodni tlocrtni raspored. Internacionalni stil potiče izgradnju nebodera te se pozornost usmjeruje na urbanističku cjelinu.
konstruktivizam – umjetnički pokret u Rusiji nastao 1913., formiran pod utjecajem kubizma i futurizma. Pokret je revolucionirao arhitekturu s najznačajnijim predstavnikom Le Corbusierom. Pravac je kasnije nazvan funkcionalizam jer se sklad tražio u jednostavnim geometrijskim oblicima i funkciji. Pokret je utjecao na grupu De Stijl i Bauhaus, kao i na kasnije avangardne pravce te arhitektururu dekonstruktivizma.
organska arhitektura – nastala je 30-ih godina 20. st. Obilježavaju je razvedeni oblici i stapanje građevine s okolinom te izoliranost unutarnjega prostora s dnevnim boravkom kao središtem. Konstrukcije od armiranoga betona na načelu konzole upotpunjuju se s tradicionalnim materijalima nađenima in situ.
EXAT 51. (kratica za Eksperimentalni atelje) – naziv je umjetničke grupe arhitekata i slikara koja je djelovala u Zagrebu od 1951. do 1956. godine. Ideolog grupe bio je arhitekt Vjenceslav Richter, kao članovi arhitekti Bernardo Bernardi i Božidar Rašica te slikari Aleksandar Srnec, Ivan Picelj i Vlado Kristl. Grupa se zalagala za čistu geometrijsku apstrakciju, suvremene vizualne komunikacije i sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva.
postmoderna umjetnost – umjetnička proizvodnja od 80-ih godina 20. st. do danas. Postmoderna arhitektura razvija se s povratkom humora, ornamentike i citata kao odgovor na formalizam moderne. Funkcionalnost i formalizacija moderne zamijenjeni su u postmoderni raznolikim estetikama i sudaranjem stilova, stoga se postmoderna smatra i neoeklektičnom. Postmoderni arhitekti zamjeraju modernim zdanjima nemaštovitost, a modernisti postmodernim zgradama pretrpanost nefunkcionalnim detaljima. Razlika u mišljenjima svodi se na razliku u ciljevima: modernizam se temelji na minimalnom i ekonomičnom, postmodernizam na odbijanju strogih pravila, na igri i kombinaciji gotovoga
dekonstrukcija (lat. deconstruire, razgraditi) – pokret u likovnoj umjetnosti i filozofiji; javlja se osamdesetih godina 20. st. Dekonstruktivizam tradicionalnu formu izvrće u sukob međusobno uznemirenih sustava, stvarajući tako cjelinu prividne strukturalne neuravnoteženosti. Umjesto da forma slijedi funkciju, ovdje funkcija slijedi deformaciju. Ukida se jednoznačnost geometrijskih oblika njihovim prožimanjem, pokretanjem ili izvijanjem, deformiranjem prostorne mreže, usložnjavanjem kompozicije, skulpturalnošću arhitektonskog djela, fragmentacijom i penetracijom. Prožimanjem oprostorenih mreža pravilnih geometrijskih tijela, prodiranjem jedne strukture u drugu ostvaruju se samo neke stranice tijela ili neki dijelovi mreže. Posljedica je diskontinuitet, fragmentiranost i složenost, što se doživljava samo vizualno.
egejska kultura – kultura brončanog doba na grčkim otocima (Kreta, Cipar, Thera, Melos, Santorini i dr.), na grčkom kopnu i u maloj Aziji traje približno od 2700. do 1000. g. pr. Kr. i uključuje najraniju, kikladsku umjetnost (2600. – 1600. pr. Kr.), kretsku (2000. – 1500. pr. Kr.) i mikensku (1600. – 1200. pr. Kr.). Kultura ratničkih plemena metalnoga doba, koja žive na kopnu u citadelama, bitno se po životnom okviru razlikuje od slobode života u neutvrđenim, udobnim palačama na otocima.
mezopotamska umjetnost – umjetnička proizvodnja područja međurječja i okoline. Sumerski gradovi Ur, Lagaš, Ursa, Eridu dominiraju oko 3 000. g. pr. Kr.; sredinom 3. tisućljeća dominira Akad, u 2. tisućljeću Babilon, u 1. tisućljeću asirska Niniva. Građevni materijal je opeka i ćerpić, zid je puna masa velike debljine (od 6 do 12 m.) izvana obložena pocakljenom reljefnom opekom. Hramovi se podižu na umjetnom brdu, a palače na platou.
egipatska umjetnost – likovni izraz na području Egipta u staromu vijeku približno od 3000. do 500. pr. Krista, dijeli se na Staro, Srednje i Novo carstvo. Vladajuća monarhija s faraonom kao božanskim i svjetovnim poglavarom podržavala je kult zagrobnoga života i izgradnju monumentalnih grobnica - mastabe, piramide, grobnice u stijenama. Hramovi su monumentalne, linearno organizirane cjeline dvorišta i dvorana, odijeljene pilonima.
brončano doba – razdoblje pretpovijesti koje se odnosi na širenje uporabe legure bronce (4. tisućljeće pr. Kr.),a obilježeno je izgradnjom utvrđenih naselja - citadela.
neolitik (grč. neos, novo; lithos, kamen) – novo ili mlađe kameno doba; u likovnoj umjetnosti bitno označeno pojavom arhitekture - nastambe, naselja, kultne građevine, nekropole te izumom keramike.
paleolitik (grč. palaios, staro; lithos, kamen) – starije kameno doba; u umjetnosti počinje oko 50 000. g. pr. Kr. i traje do oko 10 000. g. pr. Kr. Prema nalazištima iz razdoblja paleolita (spilje Aurignac, Solutre-Polully i La Magdeleine u Francuskoj), razlikujemo tri razdoblja relevantna za umjetničku proizvodnju: orinjaško, solitrensko i magdalensko razdoblje.
We'd love to hear from you. Please send questions or feedback to the below email addresses.
Before contacting us, you may wish to visit our FAQs page which has lots of useful info on Tiki-Toki.
We can be contacted by email at: hello@tiki-toki.com.
You can also follow us on twitter at twitter.com/tiki_toki.
If you are having any problems with Tiki-Toki, please contact us as at: help@tiki-toki.com
Close