Kako izvori prikazuju „svoju“ a kako „drugu stranu“?
Kako izvori prikazuju „svoju“ a kako „drugu stranu“?
Kako izvori prikazuju „svoju“ a kako „drugu stranu“?
Koje simbole vidite u izvorima i šta su ti simboli mogli značiti suprotstavljenim stranama (oznaka na uniformama, zastave i slično)?
Koje simbole vidite u izvorima i šta su ti simboli mogli značiti suprotstavljenim stranama (oznaka na uniformama, zastave i slično)?
Koje simbole vidite u izvorima i šta su ti simboli mogli značiti suprotstavljenim stranama (oznaka na uniformama, zastave i slično)?
“Vojni izvori saopštavaju da se u Vukovaru vode pregovori o bezuslovnoj predaji pripadnika hrvatskih snaga čiji su veći dio zaposjele jedinice JNA. ... dr. Vesna Bosanac uputila je francuskom državnom sekretaru za humanitarne akcije Bernardu Kušneru u kojem ga moli da učini sve kako bi se spriječilo stradanje civila u gradu koji je sravnjen. ... U apelu se spominje da u gradu ima 500 ranjenika, dvije hiljade djece i 15.000 civila ...” (Oslobođenje, Sarajevo, 19. 11. 1991.)
“Vojni izvori saopštavaju da se u Vukovaru vode pregovori o bezuslovnoj predaji pripadnika hrvatskih snaga čiji su veći dio zaposjele jedinice JNA. ... dr. Vesna Bosanac uputila je francuskom državnom sekretaru za humanitarne akcije Bernardu Kušneru u kojem ga moli da učini sve kako bi se spriječilo stradanje civila u gradu koji je sravnjen. ... U apelu se spominje da u gradu ima 500 ranjenika, dvije hiljade djece i 15.000 civila ...” (Oslobođenje, Sarajevo, 19. 11. 1991.)
“Vojni izvori saopštavaju da se u Vukovaru vode pregovori o bezuslovnoj predaji pripadnika hrvatskih snaga čiji su veći dio zaposjele jedinice JNA. ... dr. Vesna Bosanac uputila je francuskom državnom sekretaru za humanitarne akcije Bernardu Kušneru u kojem ga moli da učini sve kako bi se spriječilo stradanje civila u gradu koji je sravnjen. ... U apelu se spominje da u gradu ima 500 ranjenika, dvije hiljade djece i 15.000 civila ...” (Oslobođenje, Sarajevo, 19. 11. 1991.)
“Danas poslije podne u Vukovaru su prestali i posljednji sukobi u okolini bolnice gde su jutros, kako su tvrdili vojni izvori, hrvatski gardisti i policija pokušali da isprovociraju napad na tu zdravstvenu ustanovu. ... U neposrednoj blizini bolnice, u ulici Ive Lole Ribara, mnogobrojni strani i domaći novinari danas su vidjeli 33 leša, mahom civila. Leševa, koji pružaju stravičnu sliku, ima i u drugim ulicama i okolini bolnice. Teritorijalci iz Vukovara danas su uz pomoć Armije formirali gradsku miliciju. Namera im je da  se spreče pljačke i da se uspostavi kontrola nad celim gradom. ... Inače u toku je evakuacija civilnog stanovništva iz Vukovara i Borova naselja, ... JNA obezbeđuje prevoz za decu, žene, starce, najvećim delom iznemogle osobe, a sa vojvođanske strane Dunava brigu o njima preuzima Crveni krst Vojvodine, starajući se o njihovom smeštaju, ishrani i daljem transportu. Srbi, izbeglice iz Vukovara, navode da su pripadnici hrvatske garde i policije u kućama ubili veliki broj ljudi. Pretpostavlja se da ih je dosta stradalo i od granata koje su zasipale grad.” (Politika, Beograd, 20. 11. 1991).
“Danas poslije podne u Vukovaru su prestali i posljednji sukobi u okolini bolnice gde su jutros, kako su tvrdili vojni izvori, hrvatski gardisti i policija pokušali da isprovociraju napad na tu zdravstvenu ustanovu. ... U neposrednoj blizini bolnice, u ulici Ive Lole Ribara, mnogobrojni strani i domaći novinari danas su vidjeli 33 leša, mahom civila. Leševa, koji pružaju stravičnu sliku, ima i u drugim ulicama i okolini bolnice. Teritorijalci iz Vukovara danas su uz pomoć Armije formirali gradsku miliciju. Namera im je da  se spreče pljačke i da se uspostavi kontrola nad celim gradom. ... Inače u toku je evakuacija civilnog stanovništva iz Vukovara i Borova naselja, ... JNA obezbeđuje prevoz za decu, žene, starce, najvećim delom iznemogle osobe, a sa vojvođanske strane Dunava brigu o njima preuzima Crveni krst Vojvodine, starajući se o njihovom smeštaju, ishrani i daljem transportu. Srbi, izbeglice iz Vukovara, navode da su pripadnici hrvatske garde i policije u kućama ubili veliki broj ljudi. Pretpostavlja se da ih je dosta stradalo i od granata koje su zasipale grad.” (Politika, Beograd, 20. 11. 1991).
“Danas poslije podne u Vukovaru su prestali i posljednji sukobi u okolini bolnice gde su jutros, kako su tvrdili vojni izvori, hrvatski gardisti i policija pokušali da isprovociraju napad na tu zdravstvenu ustanovu. ... U neposrednoj blizini bolnice, u ulici Ive Lole Ribara, mnogobrojni strani i domaći novinari danas su vidjeli 33 leša, mahom civila. Leševa, koji pružaju stravičnu sliku, ima i u drugim ulicama i okolini bolnice. Teritorijalci iz Vukovara danas su uz pomoć Armije formirali gradsku miliciju. Namera im je da  se spreče pljačke i da se uspostavi kontrola nad celim gradom. ... Inače u toku je evakuacija civilnog stanovništva iz Vukovara i Borova naselja, ... JNA obezbeđuje prevoz za decu, žene, starce, najvećim delom iznemogle osobe, a sa vojvođanske strane Dunava brigu o njima preuzima Crveni krst Vojvodine, starajući se o njihovom smeštaju, ishrani i daljem transportu. Srbi, izbeglice iz Vukovara, navode da su pripadnici hrvatske garde i policije u kućama ubili veliki broj ljudi. Pretpostavlja se da ih je dosta stradalo i od granata koje su zasipale grad.” (Politika, Beograd, 20. 11. 1991).
“Ako postoji opšta metafora sadašnjeg srpsko- hrvatskog rata onda je to Vukovar, za Srbe tek oslobođeni za Hrvate okupirani grad na obali Dunava. Bivši grad, je od njega nije ostalo ništa ... Uništeni Vukovar neće nikoga ostaviti na miru. Federalna armija željela je da se njegovim osvajanjem osveti za sve poraze. Možda je sada ohrabrena za nove besciljne ofanzive. Moguće je da će Miloševićevi apetiti u predstojećim pregovorima ponovo porasti. ... U međuvremenu  je javljeno da se preživjeli zatočenici Vukovara, poslije tromjesečnog zajedničkog boravka u paklu, razlaze: Hrvati odlaze na zapad prema Vinkovcima, a Srbi preko Dunava na istok. Ti ljudi su izgubili sve, ali ne i smisao za etnički razlaz. U tome je i najveća tragedija rata koji je samo uvod u novi rat.” (Oslobođenje, Sarajevo, 20. 11. 1991.)
“Ako postoji opšta metafora sadašnjeg srpsko- hrvatskog rata onda je to Vukovar, za Srbe tek oslobođeni za Hrvate okupirani grad na obali Dunava. Bivši grad, je od njega nije ostalo ništa ... Uništeni Vukovar neće nikoga ostaviti na miru. Federalna armija željela je da se njegovim osvajanjem osveti za sve poraze. Možda je sada ohrabrena za nove besciljne ofanzive. Moguće je da će Miloševićevi apetiti u predstojećim pregovorima ponovo porasti. ... U međuvremenu  je javljeno da se preživjeli zatočenici Vukovara, poslije tromjesečnog zajedničkog boravka u paklu, razlaze: Hrvati odlaze na zapad prema Vinkovcima, a Srbi preko Dunava na istok. Ti ljudi su izgubili sve, ali ne i smisao za etnički razlaz. U tome je i najveća tragedija rata koji je samo uvod u novi rat.” (Oslobođenje, Sarajevo, 20. 11. 1991.)
“Ako postoji opšta metafora sadašnjeg srpsko- hrvatskog rata onda je to Vukovar, za Srbe tek oslobođeni za Hrvate okupirani grad na obali Dunava. Bivši grad, je od njega nije ostalo ništa ... Uništeni Vukovar neće nikoga ostaviti na miru. Federalna armija željela je da se njegovim osvajanjem osveti za sve poraze. Možda je sada ohrabrena za nove besciljne ofanzive. Moguće je da će Miloševićevi apetiti u predstojećim pregovorima ponovo porasti. ... U međuvremenu  je javljeno da se preživjeli zatočenici Vukovara, poslije tromjesečnog zajedničkog boravka u paklu, razlaze: Hrvati odlaze na zapad prema Vinkovcima, a Srbi preko Dunava na istok. Ti ljudi su izgubili sve, ali ne i smisao za etnički razlaz. U tome je i najveća tragedija rata koji je samo uvod u novi rat.” (Oslobođenje, Sarajevo, 20. 11. 1991.)
“Tri mjeseca trebalo je ‘narodnoj’ vojsci bivše Jugoslavije da, uz ogromne žrtve zauzme veći dio Vukovara. Obrana hrvatskog Lenjingrada uništila je dvjestotinjak tenkova, srušila 15 aviona ... ubijeno je preko 12 tisuća vojnika, rezervista i četnika ... Po već uhodanoj praksi, ulaskom četnika u grad počinje masovno iseljavanje Hrvata, što će reći i etničko čišćenje, praćeno uništavanjem svega što bi moglo ukazivati da su oni tu i živjeli: groblja, crkava i općinskih knjiga ...” (Muslimanski glas, glasilo Stranke demokratske akcije, 29. 11. 1991, 10)
“Tri mjeseca trebalo je ‘narodnoj’ vojsci bivše Jugoslavije da, uz ogromne žrtve zauzme veći dio Vukovara. Obrana hrvatskog Lenjingrada uništila je dvjestotinjak tenkova, srušila 15 aviona ... ubijeno je preko 12 tisuća vojnika, rezervista i četnika ... Po već uhodanoj praksi, ulaskom četnika u grad počinje masovno iseljavanje Hrvata, što će reći i etničko čišćenje, praćeno uništavanjem svega što bi moglo ukazivati da su oni tu i živjeli: groblja, crkava i općinskih knjiga ...” (Muslimanski glas, glasilo Stranke demokratske akcije, 29. 11. 1991, 10)
“Tri mjeseca trebalo je ‘narodnoj’ vojsci bivše Jugoslavije da, uz ogromne žrtve zauzme veći dio Vukovara. Obrana hrvatskog Lenjingrada uništila je dvjestotinjak tenkova, srušila 15 aviona ... ubijeno je preko 12 tisuća vojnika, rezervista i četnika ... Po već uhodanoj praksi, ulaskom četnika u grad počinje masovno iseljavanje Hrvata, što će reći i etničko čišćenje, praćeno uništavanjem svega što bi moglo ukazivati da su oni tu i živjeli: groblja, crkava i općinskih knjiga ...” (Muslimanski glas, glasilo Stranke demokratske akcije, 29. 11. 1991, 10)
... Posljednja tri mjeseca Vukovarski podrumi čuvali su mještane ovog grada, osuđene na najstrašniju smrt; od gladi, studeni i bolesti. ... Zovu ih izbjeglicama ... Ove tužne i nesretne žene, samo su živjele u gradu smrti, u Vukovaru. I nakon sve njegove golgote ostale žive i bez igdje ičega ... Jedna je Marija. Druga je Tereza. ‘...Ne razumijem ja otkud ta tolika mržnja. Znam samo da su onaj dan kad smo krenuli s vojskom ka ovamo da su one pjevale. Od radosti što odlazimo. Što nas vode. ... odveli sun a smožda zato da ostane “čist” Vukovar...’ ‘Jedan je moj susjed bio je u sobi u kojoj je već ranije bio srušen zid i naišao je avion koji je mitraljirao i on je poginuo. Nisu ga imali u što staviti niti gdje zakopati. Načinili su sanduk od nekog ormara metli ga unutar i spustili u jarak pored garaže. ... Sve je tako strašno. Sve je tako užasno. Tamo vam je sva voda zagađena. Mrtvace su bacali u bunare. Nema više života u tom Vukovaru ...’”
... Posljednja tri mjeseca Vukovarski podrumi čuvali su mještane ovog grada, osuđene na najstrašniju smrt; od gladi, studeni i bolesti. ... Zovu ih izbjeglicama ... Ove tužne i nesretne žene, samo su živjele u gradu smrti, u Vukovaru. I nakon sve njegove golgote ostale žive i bez igdje ičega ... Jedna je Marija. Druga je Tereza. ‘...Ne razumijem ja otkud ta tolika mržnja. Znam samo da su onaj dan kad smo krenuli s vojskom ka ovamo da su one pjevale. Od radosti što odlazimo. Što nas vode. ... odveli sun a smožda zato da ostane “čist” Vukovar...’ ‘Jedan je moj susjed bio je u sobi u kojoj je već ranije bio srušen zid i naišao je avion koji je mitraljirao i on je poginuo. Nisu ga imali u što staviti niti gdje zakopati. Načinili su sanduk od nekog ormara metli ga unutar i spustili u jarak pored garaže. ... Sve je tako strašno. Sve je tako užasno. Tamo vam je sva voda zagađena. Mrtvace su bacali u bunare. Nema više života u tom Vukovaru ...’”
... Posljednja tri mjeseca Vukovarski podrumi čuvali su mještane ovog grada, osuđene na najstrašniju smrt; od gladi, studeni i bolesti. ... Zovu ih izbjeglicama ... Ove tužne i nesretne žene, samo su živjele u gradu smrti, u Vukovaru. I nakon sve njegove golgote ostale žive i bez igdje ičega ... Jedna je Marija. Druga je Tereza. ‘...Ne razumijem ja otkud ta tolika mržnja. Znam samo da su onaj dan kad smo krenuli s vojskom ka ovamo da su one pjevale. Od radosti što odlazimo. Što nas vode. ... odveli sun a smožda zato da ostane “čist” Vukovar...’ ‘Jedan je moj susjed bio je u sobi u kojoj je već ranije bio srušen zid i naišao je avion koji je mitraljirao i on je poginuo. Nisu ga imali u što staviti niti gdje zakopati. Načinili su sanduk od nekog ormara metli ga unutar i spustili u jarak pored garaže. ... Sve je tako strašno. Sve je tako užasno. Tamo vam je sva voda zagađena. Mrtvace su bacali u bunare. Nema više života u tom Vukovaru ...’”
“... Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. “To je samo jedno od improvizovanih groblja”. Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset “temišvarskih” leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve. Nisu dočekali pokop prije “oslobodilaca”. Pitam može li se do bolnice. “Radije nemoj. Ali ja mislim da leševi više nisu tamo. Videćeš ih, ustalom, u ciglani. Tamo ih sad sakupljaju”. Do ciglane nas vodi opori glas iz zvučnika, postavljenog na neki oklopni transporter, koji poziva preostale građane da dođu i pomognu pri identifikaciji. Pretječemo traktor koji upravo tamo vozi četiri leša. Božo poznaje vozača i staje da mu nešto kaže. Ubrzo me njegov kolega zove. “Novinar”, dođi da vidiš! Pod šatorskim krilom, u prikolici traktora, leže užasno izobličena tijela starice i triju muškaraca. “Sad smo ih izvukli ispod ruševina”. Sjedamo u džip i nastavljamo. “Kažu da su našli juče i petoro djece... od tri do deset godina”. Pred ciglanom je mnogo ljudi. Parkiran je i automobil evropske misije. U dvorištu ciglane naslagano je više od sto leševa. Većina u crnim plastičnim vrećama. “To nisu svi. Ima ih još, tamo s druge strane. Stalno ih donose. Bolje da idemo sad”. ... Vukovar je na početku ove godine imao više od osamdeset tisuća stanovnika. Kraj godine u potpuno razrušenom gradu na Vuki dočekat će tek nešto više od njih tisuću. Nitko ne zna i teško da će se ikad saznati koliko je ljudi, vojnika i civila, poginulo u sumanutom “oslobađanju” Vukovara. Te subote više od tri stotine leševa čekalo je obdukciju i identifikaciju. Mjesecima koji nailaze otkrivat će se novi, pod ruševinama ili u improviziranim grobljima Vukovara. Zvat će ga “hrvatskim Staljingradom” i “srpskim Galipoljem”. Bio je, međutim, Vukovar. Bio je grad.
“... Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. “To je samo jedno od improvizovanih groblja”. Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset “temišvarskih” leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve. Nisu dočekali pokop prije “oslobodilaca”. Pitam može li se do bolnice. “Radije nemoj. Ali ja mislim da leševi više nisu tamo. Videćeš ih, ustalom, u ciglani. Tamo ih sad sakupljaju”. Do ciglane nas vodi opori glas iz zvučnika, postavljenog na neki oklopni transporter, koji poziva preostale građane da dođu i pomognu pri identifikaciji. Pretječemo traktor koji upravo tamo vozi četiri leša. Božo poznaje vozača i staje da mu nešto kaže. Ubrzo me njegov kolega zove. “Novinar”, dođi da vidiš! Pod šatorskim krilom, u prikolici traktora, leže užasno izobličena tijela starice i triju muškaraca. “Sad smo ih izvukli ispod ruševina”. Sjedamo u džip i nastavljamo. “Kažu da su našli juče i petoro djece... od tri do deset godina”. Pred ciglanom je mnogo ljudi. Parkiran je i automobil evropske misije. U dvorištu ciglane naslagano je više od sto leševa. Većina u crnim plastičnim vrećama. “To nisu svi. Ima ih još, tamo s druge strane. Stalno ih donose. Bolje da idemo sad”. ... Vukovar je na početku ove godine imao više od osamdeset tisuća stanovnika. Kraj godine u potpuno razrušenom gradu na Vuki dočekat će tek nešto više od njih tisuću. Nitko ne zna i teško da će se ikad saznati koliko je ljudi, vojnika i civila, poginulo u sumanutom “oslobađanju” Vukovara. Te subote više od tri stotine leševa čekalo je obdukciju i identifikaciju. Mjesecima koji nailaze otkrivat će se novi, pod ruševinama ili u improviziranim grobljima Vukovara. Zvat će ga “hrvatskim Staljingradom” i “srpskim Galipoljem”. Bio je, međutim, Vukovar. Bio je grad. (Boris Dežulović, Leš grada kojeg su ubijali polako, Slobodna Dalmacija, Split, 3. 12. 1991, http:// www.jutarnji.hr/boris-dezulovic-usao-je-1991--u- okupirani-vukovar--ti-cuti-i-ne-pricaj-s-nikim--samo- gledaj-i-povracaj---/988018/(pristup, 6. 11. 2015)
“... Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. “To je samo jedno od improvizovanih groblja”. Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset “temišvarskih” leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve. Nisu dočekali pokop prije “oslobodilaca”. Pitam može li se do bolnice. “Radije nemoj. Ali ja mislim da leševi više nisu tamo. Videćeš ih, ustalom, u ciglani. Tamo ih sad sakupljaju”. Do ciglane nas vodi opori glas iz zvučnika, postavljenog na neki oklopni transporter, koji poziva preostale građane da dođu i pomognu pri identifikaciji. Pretječemo traktor koji upravo tamo vozi četiri leša. Božo poznaje vozača i staje da mu nešto kaže. Ubrzo me njegov kolega zove. “Novinar”, dođi da vidiš! Pod šatorskim krilom, u prikolici traktora, leže užasno izobličena tijela starice i triju muškaraca. “Sad smo ih izvukli ispod ruševina”. Sjedamo u džip i nastavljamo. “Kažu da su našli juče i petoro djece... od tri do deset godina”. Pred ciglanom je mnogo ljudi. Parkiran je i automobil evropske misije. U dvorištu ciglane naslagano je više od sto leševa. Većina u crnim plastičnim vrećama. “To nisu svi. Ima ih još, tamo s druge strane. Stalno ih donose. Bolje da idemo sad”. ... Vukovar je na početku ove godine imao više od osamdeset tisuća stanovnika. Kraj godine u potpuno razrušenom gradu na Vuki dočekat će tek nešto više od njih tisuću. Nitko ne zna i teško da će se ikad saznati koliko je ljudi, vojnika i civila, poginulo u sumanutom “oslobađanju” Vukovara. Te subote više od tri stotine leševa čekalo je obdukciju i identifikaciju. Mjesecima koji nailaze otkrivat će se novi, pod ruševinama ili u improviziranim grobljima Vukovara. Zvat će ga “hrvatskim Staljingradom” i “srpskim Galipoljem”. Bio je, međutim, Vukovar. Bio je grad. (Boris Dežulović, Leš grada kojeg su ubijali polako, Slobodna Dalmacija, Split, 3. 12. 1991, http:// www.jutarnji.hr/boris-dezulovic-usao-je-1991--u- okupirani-vukovar--ti-cuti-i-ne-pricaj-s-nikim--samo- gledaj-i-povracaj---/988018/(pristup, 6. 11. 2015)
Kakva se terminologija koristi za svoju a kakva za protivničku stranu? Prepoznajete li vezu između korištene terminologije tada i prethodno u Drugom svjetskom ratu?
Kakva se terminologija koristi za svoju a kakva za protivničku stranu? Prepoznajete li vezu između korištene terminologije tada i prethodno u Drugom svjetskom ratu?
Kakva se terminologija koristi za svoju a kakva za protivničku stranu? Prepoznajete li vezu između korištene terminologije tada i prethodno u Drugom svjetskom ratu?
U kojoj mjeri su izvještaji isključivi u dokazivanju prava jedne grupe (na teritorij i sl) ili pozivaju na suživot različitih grupa?
U kojoj mjeri su izvještaji isključivi u dokazivanju prava jedne grupe (na teritorij i sl) ili pozivaju na suživot različitih grupa?
U kojoj mjeri su izvještaji isključivi u dokazivanju prava jedne grupe (na teritorij i sl) ili pozivaju na suživot različitih grupa?
We'd love to hear from you. Please send questions or feedback to the below email addresses.
Before contacting us, you may wish to visit our FAQs page which has lots of useful info on Tiki-Toki.
We can be contacted by email at: hello@tiki-toki.com.
You can also follow us on twitter at twitter.com/tiki_toki.
If you are having any problems with Tiki-Toki, please contact us as at: help@tiki-toki.com
Close